Ribbon kontrola – nova generacija korisničkog interfejsa


Microsoft Office 2007 pored novih mogućnosti donosi i jedan drugi momenat-novi korisnički interfejs. Svi mi znamo da svaka nova verzija MS Office prezentira novine u samom korisničkom interfejsu. Sjetimo se samo kada se pojavila XP verzija MS Office sa ravnim stilom kontrola menija, kutije sa alatima i sl. Verzija 2003 donijela je sa sobom još jedan novi izgled aplikacija sa plavom gradientnom bojom pozadine, koja je jako dobro pristajala na radnom ekranu.

MS Office 2007 lansira ne samo novi stil već postojećih kontrola, nego i novu generaciju korisničkog interfejsa. Naime, dosta se raspravljalo u Microsoftu o novom korisničkom interfejsu i novim inovacijama, te omogućavanju korisnika da maksimalno, jednostavno i brzo dođu do svih informacija koje su mu potrebne prilikom rada. Tako je nastala Ribbon kontrola gdje neki govore ne samo o novoj kontroli nego i o novom korisničkom interfejsu “Ribbon User Interface“.

Da se nešto više kaže o ovoj kontroli i interfejsu

Koncept Ribbon korisničkog interfejsa pojavljuje se sa beta verzijama MS Office 2007, kao rezultat intenzivnog usavršavanja i inoviranja microsoftovih stručnjaka. Microsoftovi stručnjaci su u potpunosti su ostvarili svoje ideje te je novi korisnički interfejs doživio, i prije same konačne verzije MS Office 2007, pravi bum.

Glavna svrha ovog interfejsa je da sve kontrole prikaže na najbolji i informativni način korisniku. Prikaz kontrola je kategorizovan na način da korisnik brzo pronadje željenu funkciju u aplikaciji. Ribbon je iz upotrebe isključio glavni izbornik (meni) gdje je korisnik morao prolaziti kroz ugnježdene stavke menia da bi došao do željene funkcije programa.

Jedna od najupečatljiviji osobina je autoskaliranje; to znači kada nema dovoljno prostora kontrole se automatski smanjuju umjesto da budu skrivene. Npr. ako posjedujete široki ekran odnosno vaša aplikacija zauzima veliki dio ekrana, kontrole u ribbonu postaju automatski povećne i tada postaju informativnije, dok u suprotnom one postaju manje i imaju više kompaktan raspored. Ovo je glavni princip Ribbon korisničkog interfejsa: “sve kontrole moraju biti direktno pristupačne korisniku, ne zaviseći od veličine aplikacijskog prozora ili nekog drugog faktora.”

Primjer Autoskaliranja kontrola u Ribbonu

Dimenzija ikona kontrole

Više o ribbon kontroli i razvoju kontrole od trećih firmi

1. www.prof-uis.com
2. www.devcomponents.com

Preteča ribon kontrole nesvjesno i slučajno povezana je sa jednim mojim člankom TabedReBar Control, prosudite sami :=). Napisana je prije više od dvije godine.

Postoje i ljudi koji ovu kontroli razvijaju iz čiste znatiželje i žele svoj izvorni kod podijeliti sa svima. Jedan od takvih je i Mentas ribbon.

Advertisement

Historijski razvoj programskog jezika


Programski jezici su doživjeli veliki razvoj od pojave prvih računara. Prvi računari građeni su da pomognu u određenim proračunima tokom II sv. rata. Prvi pregrameri su radili sa računarskim instrukcijama niskog nivoa, odnosno mašinskim jezikom. Svaku instrukciju kod mašinskog jezika sačinjavali su veliki nizovi nula i jedinica. Mašinskli jezik je upravo direktna komunikacija izmedju mašine i čovjeka. Malo zatim mašinski jezik se usavršavao te je nastao prvi programski jezik koji je komunicirao sa mašinom određenim naredbama umjesto mašinskim instrukcijama. Taj prvi jezik koji i danas postoji zove se ASEMBLER.

Vremenom i sa razvojem tehnike razvili su se prvi programski jezici višeg nivoa od asemblera, to su bili : BASIC i COBOL. Ovi jezici su upotrebljavali određene riječi i rečenice za komunikaciju sa računarom. Programski jezici višeg nivoa imali su u sebi interpreter i compiler (prevodioc).

Zadatak interpretera je da da interpretira ključne riječi u jezik koji računar razumije. Prevodilac ili compiler prevodi programski kod u prelazni oblik. Ovaj korak se zove prevođenje u objektnu datoteku. Compiler tada poziva linker ili povezivač koji dalje od objektne datoteke proizvodi izvršni program.

Nova generacija programskih jezika došla je pojavom FORTRAN-a, PASCAL-a, C i dr. Ovi i slični programski jezici pravili su izvršne datoteke koje nisu zahtjevale interpreter koji je morao postojati da bi uopće mogli koristiti program. Pomenuti jezici i danas postoje i klasični su jezici proceduralnog odnosno strukturnog programiranja.

Proceduralno programiranje temelji se na tome da se program tretira kao niz procedura koje obrađuju podatke. Procedura (funkcija) je skup određenih instrukcija, koje se izvršavaju jedna za drugom u nizu. Podaci su odvojeni od procedura, dok je cilj programiranja bio da bilo koja funkcija može da pozove drugu funkciju. Da bi se olakšao rad sa procedurama došlo se je do ideje o strukturnom programiranju koje se u biti zasnivalo na skup radnji koje je program trebao obraditi. Složeni zadaci razbijali su se na dva ili više jednostavnijih.

Način na koji danas koristimo programe koji se temelje na menijima dugmadima i prozorima, kratko zovemo programima vođenim događajima. Upravljem događajima današnji programi dopuštaju sofisticiran način komunikacije između računara i čovjeka. Odabirom dugmeta ili menija program odgovara na događaj izvršavajući određenu funkciju ili niz funkcija, dok stari način komunikacije tretiraju prolaz korisnika kroz niz instrukcija korak po korak. Suština današnjeg modernog programa odnosno alata za programiranje kao što je C#C++, Visual BASIC, Java sciprt i dr. tretiraju skup procedura i podataka kao jedan objekt-samostalan entitet koji posjeduje svoj identitet i karakteristike.

Prvo oglašavanje na BLOGU


Prvi zapis na BLOG-u počeo bih, mojim dosadašnjim iskustvom u području programiranja. Prve informacije o programskim jezicima datiraju još iz davne 1989 u srednjoj školi kada obrađujemo prograqmski jezik BASIC. Moji prvi dodiri sa tastaturom nisu obećavali moje kasnije bavljenje IT tehnologijama.

Prošlo je više od pola decenije kada je počeo moje ozbiljnije bavljenje programiranjem. 1996 godina i moje studijsko putovanje na Tehnički fakultet u Magdeburg (Njemačka) predstavlja prvi pravi dodir sa IT tehnologijama i programiranjem.

Bio je to FORTRAN – Formula translation programing language- za programiranje inžinjerskig i matematičkih proračuna. Moju kolekciju urađenih programa u FORTRAN-a uglavnom vezani za studij, u nekom narednom postu ću objaviti.

Moje stručno osposobljavanje i studij dirigivao je i moj kasniji prelazak na CAD/CAM tehnologije i programiranje pod AutoCAD-om –AutoLISP.

Nekoliko naučnih i stručnih radova obradio sam korištenjem ove tehnologije, da bi svoj budući pravac još jednom promjenio i odabrao jedan od najsnažnijih programskih jezika C++. Bilo je to 1999. Godine i moji prvi susreti sa programiranjem u C++.

Pojavom Microsoft-ove nove .Net tehnologije 2001 godine te izlaskom Visual Studio 2002 moje programiranje obogaćeno je sa još jedinim programskim jezikom C#.

Danas (2006 godina) je iza mene nekoliko projekata iz područja informacijskih sistema koji su napisani pomoću Visual C++ te Visual C#. Kako i sam BLOG ima svrhu da se na njemu objavi sve ono što mi bude inspiracija iz raznih područja programiranja, matematike, mašinstva CAD/CAM i sl.